Održana radionica izrade božićnih čarapica

Božićne čarapice u Muzeju

Muzej je za kraj ove godine (18. prosinca) priredio zanimljivu tradicionalnu božićnu radionicu s temom darivanja i božićnih čarapica. U sklopu edukativnog programa o božićnim običajima sudionicima je prvo predstavljena kratka povijest čarapica, darivanja i likova koji daruju u našoj ali i drugim tradicijama. Potom je pojašnjen konkretan zadatak, a praktičan dio radionice začinili smo realizacijom vlastitih božićnih čarapica! Učesnici radionice izrađivali su svoje čarapice iz raznolikih šarenih krpica, jute i recikliranog trapera. Forma čarapica rezultirala je odabranim predloškom od ponuđenih shema koje su varirale od oblika klasičnih čarapa do vilenjačkih te viktorijanskih i kaubojskih čizmica. Svoje kreacije posjetitelji su upotpunjavali gumbićima raznih tekstura, sjajuckavim tkaninama te ukrasnim vezicama.
Hvala svima na zajedničkom kreativnom prčkanju i nemojte zaboraviti objesiti svoje čarapice iznad ognjišta!!!
Ugodni blagdani!

Zanimljivosti iz predavanja:

Iako je vrlo malo povijesnih zapisa o početku stavljanja čarapa za darove, zabilježena je zanimljiva legenda o ovoj danas vrlo raširenoj božićnoj tradiciji. Brojne su verzije, a u osnovi radio se o siromahu koji je imao tri kćeri. Nije imao novca za njihovu udaju i miraz pa se pribojavao kakva će im biti budućnost. Sve to, prolazeći selom, je načuo Sveti Nikola koji je, znajući za čovjekov ponos, odlučio pomoći potajno. On se noću uvukao u kuću kroz dimnjak te tražeći mjesto za tri vreće sa zlatnicima uvidio da se iznad kamina suše djevojačke čarape. Odlučio je svakoj ostaviti vreću sa zlatnicima u pripadajućoj čarapi. Izjutra su se djevojke i otac obradovali i sretno dugo živjeli. I tako su se svake godine počele vješati čarapice u iščekivanju darova. Razne verzije spominju Svetog Nikolu, ali i Djeda Božićnjaka kao darivatelja.
Veliku popularnost vješanju čarapica pridonosi pjesma „Posjet Svetog Nikole" (A Visit From Saint Nicolas) Clementa Moora 1822. godine.
U Europskoj tradiciji je povijest vješanja čarapica, prema nekim autorima, povezana sa pretkršćanskim vjerovanjima i vrhovnim božanstvom skandinavskog panteona Odinom, vladarom Asgara. Njegov leteći osmonogi konj je mogao prevaliti velike udaljenosti, a Odin bi u nekim vjerovanjima djecu koja bi u čarapici ostavila mrkvu, slamu ili kockicu šećera za konja, nagradio darovima i suhim voćem. U procesu kristijanizacije oblikovanje „novih" običaja je dovelo i do preslojavanja likova darivatelja.
Naša tradicija poznaje u zimskom ciklusu brojna darivanja, a osobito Svetu Luciju. Darivali su se i prvi čestitari, ophodari, pjevači koledari. Mlađa pojava u darivanju je i lik Svetog Nikole, koji je više bio zastupljen u građanskom sloju, a tek naknadno i u seoskoj tradiciji. Danas poznajemo i lik Djeda Božićnjaka (Djeda Mraza), a nekada se djeci pričalo o darovima „malog Isusa" pod božićnom jelkom ili borom.