Održana "Ruko-tvornica"

˝Ruko-tvorionica˝ predstavlja muzejsko-pedagoški dio programa Gradskog muzeja Virovitica kojim nastojimo promovirati građu koju Muzej čuva te razne vještine primijenjenih umjetnosti.

Prva radionica održana 6. veljače bila je posvećena štrikanju. Ovom radionicom zastupljena je građa Etnografske i Kulturno-povijesne zbirke čije kustosice su za posjetitelje pripremile nekoliko vunenih odjevnih predmeta iz tradicijskog života virovitičkih sela prve polovine 20. st. te života građanstva s početka 20. st.

Kao novu tehniku - ŠTRIKANJE RUKAMA na radionici je predstavila Josipa Veseljak te poučila naše posjetitelje osnovama ove vještine. Neke od posjetiteljica su uspjele i dovršiti svoj vuneni šal u prostoru Muzeja dok će ostali svoju potpunu realizaciju dočekati kod kuće.

Rukotvorstvo možemo svrstati u primijenjene umjetnosti odnosno sve umjetnosti koje obuhvaćaju oblikovanje predmeta praktične uporabe (širi naziv za umjetnički obrt ili dekorativne umjetnosti).

Pretpostavlja se kako štrikanje potječe sa Bliskog istoka gdje se razvilo negdje tijekom srednjega vijeka. O tome nam svjedoči jedan od najranijih primjera štrikanja, a to su fino dekorirane pamučne čarape pronađene u Egiptu koje datiraju s kraja 1. tisućljeća nove ere (štrikanje vunom se razvilo tek kasnije). Sama riječ se u engleskom jeziku prvi puta javlja tek u 15. st. Pretpostavlja se kako se štrikanje Europom širilo iz Španjolske nakon maurskih osvajanja (islamizirani stanovnici sjeverozapadne Afrike, većinom nomadski stočari) Pirinejskog poluotoka (8. - 15 st.)

Sa psihološkog aspekta pletenje opušta kao repetitivna radnja pa je možemo promatrati kao kreativnu vještinu s određenim meditativnim elementima. Prema nekim teorijama štrikanje se povezuje s razvijanjem suosjećanja. Možemo mu pripisati svojevrstan terapeutski učinak.

Također je zanimljiv aspekt štrikanja kao društvene aktivnosti. Prakticiranjem ove vještine pojedinac izražava svoje stavove o individualnom naspram industrijskom, masovnom, uniformiranom. Naši tradicijski primjeri u prelima, sijelima i divanima potvrđuju tu nekadašnju važnu dvostruku ulogu korisnog, zajedničkog rukotvorskog rada i društvene povezanosti pojedinca u zajednici.

Štrikanje se danas sve više vraća u praksu kao društvena aktivnost. Formiraju se čak grupe i kolektivi. U suvremenoj umjetničkoj praksi zanimljivo je tzv. gerilsko štrikanje u uličnoj umjetnosti koje se pojavilo u Texasu (pletači su željeli kreativno iskoristiti ostatke nedovršenih štrikanih materijala). Ideja je bazirana na oživljavanju uličnih prostora štrikanim elementima privremenim intervencijama u prostor grada („yarnbombing") koje se kao i ostali radovi street arta fotografski dokumentiraju. Zanimljiv primjer jednog takvog kolektiva uličnih umjetnika je KTC (Knit the City) utemeljenog u Londonu 2009. godine.

Zahvaljujemo posjetiteljima na velikom odazivu na „muzejski divan" te našoj instruktorici Josipi na trudu. Nadamo se kako će ˝Ruko-tvorionica˝ nadalje prerasti u niz radionica popraćenih edukativnim predavanjima i prezentacijama raznih zanimljivih predmeta iz našeg fundusa te usvajanjem novih rukotvorskih vještina uz kreativno druženje.