Virovitičanima predstavljena likovna baština obitelji Pejačević

Gradonačelnik Grada Virovitice Ivica Kirin, u Velikoj izložbenoj dvorani Gradskog muzeja Virovitica, otvorio je studijsko-tematsku izložbu "Likovna baština obitelji Pejačević" Muzeja likovnih umjetnosti iz Osijeka. Riječ je o izložbi koja je prije Virovitice predstavljena još u Osijeku, Zagrebu i Našicama.

Na izložbi su predstavljene umjetnine koje se, osim u Muzeju likovnih umjetnosti Osijek, nalaze u raznim hrvatskim muzejskim institucijama, a pripadale su obitelji Pejačević, te povijest obiteljskih posjeda i dvoraca, ugledni članovi obitelji i njihove kolekcionarski i mecenatski dosezi na području likovne kulture.

U virovitičkom Muzeju predstavljen je dio cjelokupne izložbe, kao i iscrpni katalog, u kojem autorice i suradnici projekta rasvjetljavaju ulogu obitelji Pejačević u povijesti Hrvatske, Bugarske, Srbije i Mađarske.

Osim toga, predstavljeni su i zanimljivi detalji iz povijesti te plemićke obitelji koja je prilično utjecala na politički, gospodarski i kulturni razvoj Virovitice, Našica i Osijeka, ali i cijele Slavonije.

Osim gradonačelnika Kirina koji je otvorio izložbu, na svečanosti otvorenja još su govorili: ravnateljica Gradskog muzeja Virovitica Mihaela Kulej, ravnateljica Galerija likovnih umjetnosti Osijek Leonilda Conti, povjesničarka umjetnosti Jasminka Najcer Sabljak, iz Muzeja likovnih umjetnosti Osijek te župan Virovitičko-podravske županije Tomislav Tolušić.

Izložba je otvorena do 30. rujna 2014. godine. Pokrovitelj izložbe je predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović.

Obitelj Pejačević

Grofovska obitelj Pejačević jedna je od onih plemenitaških loza koja se naročito ističe svojim europejstvom te se, stoga, za Pejačeviće može slobodno reći da su oni bili Europejci i prije stvaranja Europske unije. Njihovi su se posjedi nalazili posvuda po Europi - od Bugarske do Mađarske, a na prostoru Habsburške Monarhije tijekom 250 godina imali su velik broj raznih objekata - dvorce, gradske palače, kurije, a u njima bogat inventar i umjetnine. Pejačevići su početkom 18. stoljeću, za Velikoga turskog rata, morali napustiti Bugarsku te su boravili u raznim dijelovima Habsburške Monarhije. U novoj je domovini obitelj Pejačević - koju su predvodila trojica braće - Đuro, Ivan i Marko - 1712. godine dobila barunsku titulu. Đuro Pejačević i njegova obitelj živjeli su na području Bačke i Srijema, a obitelji Ivana i Marka Pejačevića najprije u Pečuhu, a potom u Osijeku. Đuri Pejačeviću u upravljanju posjedima pridružio se rođak, Marko Aleksandar Pejačević, koji je 1749. dobio od carice Marije Terezije vlastelinstvo Viroviticu u Slavoniji i Retfalu kod Osijeka. On je postao najutjecajnijom osobom obitelji Pejačević. Marko Aleksandar nije imao djece te su nakon njegove smrti posjede naslijedili rođaci - Leopold i Josip Pejačević, no bili su vrlo neuspješni u upravljanju posjedima. Nakon njihove smrti posjedima će upravljati Josip Pejačević Našički koji ih je otkupio i koji će, posljednji u obitelji, držati obitelj na okupu. Naime, kada je on umro došlo je do podjele imanja i osnivanja obiteljskih grana (rumsko-retfalačka, našička i virovitička grana), od kojih će svaka imati utjecaj na umjetnost. 1772. godine Pejačevići su dobili titulu grofova.

Pejačevići su odigrali značajnu ulogu u političkom, društvenom, gospodarstvenom i kulturnom životu Hrvatske tijekom 18., 19. i početkom 20. stoljeća. Zaslužni su za razvitak Slavonije te imaju istaknuto mjesto u njezinoj povijesti. Njihove su rezidencije u Našicama, Retfali, Virovitici, Podgoraču, Osijeku, Rumi, Šopronu, Budimpešti i drugim mjestima. Povijest obitelji isprepleće se s povijesti ovih mjesta u kojima su živjeli i radili, ali i s povijesti drugih važnih srednjoeuropskih obitelji, ponajprije mađarskih i hrvatskih, s kojima su se rodbinski povezivali. Iz obitelji je kroz prošlost poniklo niz znamenitih osoba, među kojima su bili političari, vojni časnici, visoki državni dužnosnici, svećenici, pisci i umjetnici. Bila je to plemenita obitelj koja je dala dva hrvatska bana, Ladislava (1880. - 1883.) i Teodora (1903. - 1907.) kao i najpoznatiju hrvatsku skladateljicu Doru Pejačević.
Ta je obitelj tijekom svih 250 godina bila veliki poklonik umjetnosti tako da su kolekcionirali nevjerojatno mnogo umjetničkih djela i to, što je naročito važno, u kontinuitetu. Njihova bogata kolekcionarska prošlost započinje umjetninama sakralne tematike, odnosno sakralnim slikarstvom i njegovim najstarijim materijalima iz sredine 18. stoljeća. Razlog tomu jest što je u lozi Pejačevića bio Franjo Ksaver grof Pejačević, vrlo važan član isusovačkog reda. Kolekcija se nastavlja preko baroknoga portretnog slikarstva 18. stoljeća, do klasicizma i bidermajera, a slijede umjetnička djela romantizma, akademskog realizma, zatim veliki portreti, odnosno galerija predaka, druge polovine 19. stoljeća, a završava umjetninama nastalima do polovine 20. stoljeća. Riječ je o impozantnom broju umjetnina razasutih po mnogim hrvatskim muzejima, ali i po inozemnim kolekcijama.

U zbirkama obitelji Pejačević nalazimo i ključna ostvarenja opusa uglednih srednjoeuropskih slikara poput Carla Rahla, Móra Thana, Josefa Hoffmanna, Károlyja Lotza, Alajosa Györgyja, Johanna Michaela Millitza, Johanna Georga Weikerta, Friedricha Johanna Gottlieba Liedera, kao i domaćih umjetnika poput Josipa Franje Mückea, Franje Pfalza, Mencija Clementa Crnčića, Vlahe Bukovca, Naste Rojc i mnogih drugih.
Povjesničarke umjetnosti, autorice ove izložbe, Jasminka Najcer Sabljak i Silvija Lučevnjak godinama su marljivo proučavale umjetničku ostavštinu ove obitelji i oblikovale izložbu. Njihov rad na proučavanju ovoga fascinantnog opusa iznjedrio je mnogobrojna otkrića.

Izložba Likovna baština obitelji Pejačević prva je u nizu studijsko-tematskih izložbi iz ciklusa „Skriveno blago europskog plemstva". Riječ je o ciklusu koji želi predstaviti osebujnu umjetničku baštinu Slavonije, odnosno istočnog dijela Hrvatske, kao dio umjetničkih zbirki europskih plemićkih obitelji. Tako će uz Pejačeviće biti predstavljena i likovna ostavština obitelji Hilleprand von Prandau, obitelji Eltz i obitelji Odescalchi. Izložba je nastala u produkciji Galerije likovnih umjetnosti Osijek, a izvorno je obuhvatila oko 150 umjetnina - slika, grafika, skulptura. Izložba je iz Osijeka prenesena u Umjetnički paviljon u Zagrebu u nešto smanjenom obimu i obuhvaća šezdeset i sedam umjetnina, posuđenih iz Galerije likovnih umjetnosti Osijek, Muzeja Slavonije, Franjevačkog samostana u Virovitici, Zavičajnog muzeja Našice, Hrvatskoga povijesnog muzeja, Moderne galerije iz Zagreba, Muzeja grada Zagreba i Galerije Klovićevi dvori. Stilski namještaj koji je sastavni dio postava izložbe posuđen je iz Muzeja za umjetnost i obrt.
Ističemo da je ovo važan i zanimljiv projekt koji kroz prikupljene umjetnine pokazuje ne samo svu raskoš i bogatstvo grofova Pejačevića već, ponajprije, njih same predstavlja kao mecene likovne umjetnosti i profinjene kolekcionare.