Odjeci iskopavanja na virovitičkoj obilaznici nakon 10 godina

Na 2. međunarodnom znanstvenom skupu srednjovjekovne arheologije pod nazivom „Srednjovjekovna naselja u svjetlu arheoloških izvora" u Zagrebu 2. i 3. lipnja o.g. s odmakom od deset godina ponovo se govorilo o arheološkim iskopavanjima na trasi virovitičke obilaznice. U međuvremenu su arheolozi-znanstvenici detaljno obradili nalaze s osam istraživanih lokaliteta te ih objavili u publikacijama.

Na specijaliziranom skupu o srednjovjekovnim naseljima između već objavljenih radova našao se lokalitet, točnije jama s nalazima iz ranog srednjeg vijeka s lokaliteta Đurađ istok. Na osnovu njih je nastao referat dolje potpisane, koja se odazvala pozivu kako bi prisutne mogla upoznati s arheologijom virovitičkog kraja. Nedavni posjet obilaznici budi nove ideje i planove, o čemu će biti riječi, pri čemu dolaze do izražaja različiti pristupi arheologa znanstvenika i arheologa kustosa koji obrađene nalaze koristi za promociju svojeg kraja, odakle su i potekli.

Silvija Salajić

PREZENTACIJU POGLEDAJTE KLIKOM NA OVAJ TEKST!

Dugo očekivana virovitička obilaznica počela se ostvarivati 2005. godine. Iako je izgrađen samo njezin zapadni dio, po mnogočemu je to bila prekretnica. Na području arheologije bili su to prvi radovi većeg obima s brojnom radnom snagom i do 70 fizičkih radnika.

Ova iskopavanja su zasjenila sva dotadašnja te donijela niz novih, do tada nepoznatih nalazišta. Najveći do tada istraživani lokalitet je Lug u Pepelanama koji pripada starčevačkoj kulturi.

Obilaznica je popunila mnoge praznine u arheologiji virovitičkog kraja i obogatila zbirku vrijednim nalazima.

Nakon iskopavanja je postavljena izložba u Gradskom muzeju s prigodnim katalogom koji je obuhvatio 8 istraženih lokacija. Izložbu 2007. godine je financiralo Ministarstvo kulture. Dobro organiziran posao i dobar odabir voditelja iskopavanja pripisuje se glavnom konzervatoru gosp. Zoranu Wieweghu.

Bilo je to vrijeme nove metodologije rada s novim obrascima koje su savjesno vodili arheolozi , pretežno iz Instituta za arheologiju. Studenti su se izmjenjivali gotovo svakodnevno pa je to bila prilika da se svi bolje upoznamo.

U virovitičkoj arheologiji su se već iste godine počele događati promjene, te je ona dobila novi zamah. Započela su sistematska iskopavanja na temelju sjeveroistočne kule u gradskom parku u Virovitici.

Otkriveni su drveni piloti mosta ispred zapadnog ulaza u utvrdu. Arheološka zbirka je konačno dobila opremu-prvi digitalni fotoaparat, duže trasirke i nivelir.

Novost je da je obnovljeno iskopavanje na rimskom lokalitetu Dvorina u Orešcu, ovoga puta s jasnom odlukom da se konzervira dio otkopane rimske kuće s hipokaustom. Iako su i slijedeće godine bili vrlo dobri rezultati, ova ideja će još neko vrijeme morat pričekati.

Institut za arheologiju u proteklih deset godina i nadalje vrši iskopavanje keltske nekropole u Zvonimirovu , jedini u Hrvatskoj. Pri tome uredno konzerviraju nalaze što nije ništa manje važno. Iskopavanje je započelo bjelobrdskom kulturom koja se pronalazi na istom nivou. Iz iste ustanove potekla su iskopavanja na Kliškovcu u Suhopolju, srednjovjekovno groblje oko crkve.
Iskopavanje zapadne obilaznice u Virovitici-

Rekognosciranje trase zapadne obilaznice vršili su Jacequeline Balen i Marko Dizdar, kasniji voditelji iskopavanja i pri tom otkrili 6 arheoloških lokaliteta. Arheološkim nadzorom koji je vršila moja malenkost otkrivena su još 2, a jedan od njih je Đurađ istok, tema ovog referata.

Iskopavanje i uopće sudjelovanje na obilaznici je za sve nas novo i neponovljivo iskustvo. Ne zaboravimo da je Virovitica u tome bila jedna od prvih . Sve redom mladi arheolozi, našli su se u nezavidnom položaju, s jedne strane pod pritiskom investitora, a s druge pod zahtjevima struke. Uglavnom prepušteni sami sebi , u mnogočemu su se ovdje kalili. Iako su imali moju podršku, puno toga su morali odraditi sami i pri tom voditi borbu sa samim sobom, što znamo da je uvijek najteže. Ponosna sam na njih da su sve savršeno svladali i sada su neki od njih na čelnim pozicijama u svojim ustanovama.

Međutim takva iskopavanja, donose nam dragocjene podatke, koje ne bismo niti na jedan drugi način dobili. Istražena su čitava naselja, poput keltskog na Kiškoriji sjever koje je otkrilo kuće četvrtastog i pravokutnog oblika, bunare, stupove. Uzimani su uzorci, vršene analize te dobivene precizne datacije. Konačno su Virovitičani mogli vidjeti pravo iskopavanje, kakvo je oduvijek trebalo biti. Kako kaže jedna uvažena arheologinja koja je radila u ne tako malom muzeju, Za jedno iskopavanje na obilaznici suma je iznosila kao za sva njezina dugogodišnja iskopavanja u Muzeju.
Naša moderatorica i moja mentorica Tajana kaže da takva velika iskopavanja zahtijevaju iznimnu organizaciju, taktiziranje i debele živce.

Iskopavanjem su pronađena uglavnom pretpovijesne kulture. Raduje nas što je potvrđena starčevačka kultura koja je dala vrijedne nalaze između ostalog i 2 ženska idola, sačuvane u odlomcima i obilje nalaza od kamena. Vinkovačka kultura do sada nije bila poznata na ovom prostoru, a pronađena je na Đurađ zapadu. Kultura Retz-Gajary i lasinjska su potvrđene čak na 2 nalazišta. Prvi istraživani objekti iz starijeg željeznog doba na virovitičkom području bili su na Đurađ istoku, na Đoti i Kiškoriji jug.

U cijelosti je istraženo latensko naselje u Kiškoriji sjever, nasuprot 20km udaljene nekropole u Zvonimirovu.

Na keltsko naselje se nastavlja rimsko i ranosrednjovjekovno, s druge strane nadvožnjaka, sa zanimljivim nalazima. Naselje ruralnog tipa uz cestu Poetovio Mursa živjelo je od 2.-5. stoljeća.

Pridružuje se njima i naselje virovitičke grupe Kulture žarnih polja na Đoti koje je od eponimne nekropole na staroj ciglani Nemeček udaljeno svega nekoliko kilometara.

Ono što je nedostajalo virovitičkoj arheologiji a saznalo se na iskopavanju obilaznice je rani srednji vijek.
Rani srednji vijek-općenito

Zanimanje za rani srednji vijek na virovitičkom području je započelo vrlo kasno. Nalazi u Muzeju su bili slučajni , s nepotpunim podacima ili površinski, prikupljeni na oranicama. Veći iskorak je učinjen s avarskim mačem i kopljem koji su uvršteni na izložbu i katalog o Karolinzima 2000.g. kada su datirani u 8. i početak 9. stoljeća.Tek otkupom zbirke Ratka Radijevca 1996.godine, čija objava je u pripremi, Tajana Sekelj Ivančan zapaža i ranosrednjovjekovne nalaze. Uglavnom keramički odlomci ukrašeni karakterističnim motivom urezane valovnice i žigosanim ukrasima bili su do tada jedini pokazatelji jednog važnog razdoblja. Otkrili su nam oni i nove arheološke lokalitete u Orešcu, u Lipovcu, čak dva u Gaćištu. Pronalaze se zajedno s pretpovijesnim, ali ponekad i rimskim nalazima. Objavljeni su i datirani između 10.-12. stoljeća.
Rani srednji vijek na obilaznici

Iskopavanja na obilaznici su također dala ranosrednjovjekovne nalaze . Bili su to prvi istraženi objekti koji su pripadali ranom srednjem vijeku, a koji su dodatno potvrđeni analizom. I ovdje su oni bili u manjini. Objekti ranog srednjeg vijeka su pripadali jamama a pronađeni su na tri lokaliteta: na Đoti , na Kiškoriji jug i na Đurađ istok.

Đota je prvi istraživani lokalitet na obilaznici a ujedno i prvo istraživano naselje virovitičke grupe Kulture žarnih polja.Iskopavanjem je zahvaćen njegov rubni dio. I ovdje su se istraživali ostaci ukopanih objekata, jer je uništen gornji sloj.
Lokalitet Đota -rani srednji vijek

Dvije jame sa srednjovjekovnim, uglavnom keramičkim nalazima pronađene na Đoti datiraju se u 10./11. stoljeće. A poluukopani objekt, gospodarske namjene datira se u 7. stoljeće. Keramika je bila ukrašena vodoravnim linijama i valovnicama.
Lokalitet Kiškorija jug-

Lokalitet većeg obima je bio onaj na Kiškoriji jug , gdje je iskopavanjem ustanovljeno antičko ruralno naselje od. 2.-5.stoljeća.
Ono što je važnije za našu temu je da je od 1150 objekata 27 pripadalo ranom srednjem vijeku. To su objekti koji su pripadali nastambi, peći, jamama. Kuća je bila četvrtastog oblika s krovom na dvije vode. Iako je sačuvana u donjem dijelu, ipak se moglo pristupiti njezinoj rekonstrukciji. Pretpostavlja se da je bila pokrivena slamom, drveni zidovi obljepljeni blatom. Unutrašnjost je bila ispunjena namještajem od drveta, te pokrivalima i prostirkama od organske materije, najvjerojatnije vune.

Zaključeno je da je naselje ranog srednjeg vijeka živjelo od kraja 8. do 10 stoljeća. Bilo je raštrkanog tipa. Na osnovu metalnih nalaza, naročito željezne motike i šila može se pretpostaviti poljoprivredno opredijeljenje ove zajednice. Potvrđuje to i arheobotanička analiza koja je ustanovila da je jedna od peći služila za pečenje kruha, na osnovu karboniziranih ostatak žitarice. Zanimljivo je da je sačuvana i sjemenka vinove loze.
Na Kiškoriji jug se mogla rekonstruirati keramička posuda, izbočenog , vretenastog trbuha , ukrašena kotačićem u nizovima. Datira se u 9.stoljeće.
O lokalitetu Đurađ istok-

Lokalitet je smješten na jugozapadnom rubu grada Virovitice, uz cestu koja vodi za prigradsko naselje Sveti Đurađ. Na Đurađ istoku su pronađeni nalazi iz starijeg željeznog doba i ranog srednjeg vijeka. Danas se na ovom mjestu nalazi nadvožnjak, izgrađen u vrijeme obilaznice.
Lokalitet je u istočnom dijelu omeđeni Ođenicom, a na jugu obroncima Bilogore.

Iako je nositelj projekta na iskopavanju Đurađ istok bio Gradski muzej u Virovitici voditelj iskopavanja je bio Tomislav Hršak, sada zaposlen u Arheološkom muzeju u Osijeku. U ekipi sa Katarinom Jerbić i Asjom Tonc koja je vodila tehničku dokumentaciju kao voditelj stručne ekipe sjajno je obavio zadatak.

Bilo je to iskopavanje manjeg opsega već pri kraju obimnih iskopavanja na obilaznici izvršeno od 16. kolovoza do 2. rujna 2005. godine. Dobro uigrana i skladna ekipa stručnih i fizičkih radnika na čelu s ležernim Tomislavom stručno je i savjesno obavila zadatak, te iz naoko neuglednog nalazišta izvukla ono najbolje. Neke od fotografija s vodom na terenu tek su podsjetnik na obilne kiše i tadašnje uvjete rada.

Arheološko iskopavanje je zahvatilo istočni, rubni dio naselja, s uništenim kulturnim slojem. Pronađeni su ukopani objekti, koji su pripadali zemunici, radnim i otpadnim jamama i stupovima. Sadržavali su oni odlomke keramičkih posuda, kućni lijep te nalaze od kamena u manjem broju, kao i metal. Jedini objekt koji se može izdvojiti je zemunica pravilnog kvadratnog oblika čijim iskopavanjem do dubine od 0,80m je ustanovljeno da je nakon napuštanja korištena kao otpadna jama. Stupovi su bili dio ograde ili su pridržavali neku konstrukciju.
Starije željezno doba-

Najstariji keramički nalazi su pripadali starčevačkoj kulturi, što nije čudno zbog obližnjeg Đurađ zapada i naročito Brekinje. Većina nalaza s lokaliteta pripada starijem željeznom dobu. Prevladavaju keramički nalazi a među njima i oni iz kasnog brončanog doba. Ovdje se pridodaje i nekoliko utega piramidalnog oblika, za uspravan tkalački stan te pršljeni za vreteno. Po svemu je razdoblje starijeg željeznog doba na Đurađ istoku najviše zastupljeno Keramički odlomci posuda pripadaju uglavnom onoj grube izrade, neki s ukrasom plastične trake i otiska prsta. Dobro je zastupljena fina keramika tankih stijenki u čijim odlomcima se naziru dobro poznati oblici lonaca , zdjela, šalica. Tipična je to halštatska keramika sjajne, uglačane površine ukrašena kanelurama, visećim trokutima rombovima, te plitkim okruglim ubodima . Nažalost, samo dvije posude su se mogle rekonstruirati, od kojih je jedna kantaros.

Posebno nas veseli njezin pronalazak, ali i obrada i objava koju je napravio Saša Kovačević. Određivanjem pripadnosti grupe Martijanec -Kaptol konačno je i virovitičko područje započelo istraživanje lokaliteta iz razdoblja starijeg željeznog doba, koje je do sada potpuno izostalo. Starije željezno doba je ustanovljeno i na lokalitetu Đota zajedno s virovitičkom grupom i na Kiškoriji sjever, zajedno s latenskim nalazima.
Đurađ istok-rani srednji vijek

Na lokalitetu Đurađ istok je vrlo malo zastupljen srednji vijek, ali dovoljno da se potvrdi kontinuitet naseljavanja ovog naselja. Keramika se pojavljuje u tri jame (SJ 003, SJ 017 i SJ 023) od kojih je najbogatija SJ 024. Osim keramike ovdje je pronađena i cigla i kućni lijep, te odlomak amorfnog željeznog predmeta i jedna glinena narebrena perla.

Odlomci keramičkih posuda su S profila ičesto imaju tragove gorenja. dna su ravna, a drške se rijetko pronalaze.

Sačuvani su manji odlomci uspravnih i zakošenih rubova. Najčešći ukras je izveden kotačićem kada nastaju žigosani ukrasi. Obično su oni kvadratnog ili pravokutnog oblika, rjeđe trokutastog.

Žigosanje kotačićem je različito izvedeno, pa se može prepoznati nekoliko vrsta posuda, na osnovu žigosanja.
Vrlo rijetko niz žigosanja prekidaju urezani oštri zarezi, koso postavljeni.

Ukras nepravilne valovnice, tipičan za rani srednji vijek zastupljen je na svega nekoliko keramičkih odlomaka. Manji odlomci trbuha posuda tamnosive i smeđe boje imaju sačuvanu jednostruku , urezanu valovnicu.

Napomenimo da se radi o vrlo usitnjenoj keramici veličine 2-3cm, pa do 6-7cm.

Njihova rekonstrukcija nije moguća, ali nam zbog svojih ukrasa omogućuju dataciju. Među njima je najstariji sa češljastim ukrasom, koji se datira u 9. i 10. stoljeće.

Tajana Sekelj Ivančan koja je zajedno s Tatjanom Tkalčec bila zadužena za srednji vijek na obilaznici, analizom nalaza datirala je ranosrednjovjekovno naselje na Đurađ istoku u 9.-10. stoljeće. Nedavno dobiveni rezultati C 14 metode napravljeni još 2006. na Sveučilištu u Kielu u Njemačkoj dali su dataciju s većom preciznošću 1150 godinu +_25 (prof.dr.Grootesn na Christian-Albrechts Universität u Kielu u Njemačkoj)
Povijest-

Ovo razdoblje početka 12. stoljeća je osobito značajnu za Viroviticu u povijesti. To je vrijeme stupanja Hrvatske u zajednicu s Mađarima. Još uvijek nedovoljno razjašnjeno vrijeme s povijesne strane, te sporne Pacte convente iz 1102. moglo bi se usporedo razjašnjavati s nastavkom iskopavanja. Bila bi to prilika da se naglasi važnost Virovitice u srednjem vijeku. Tome u prilog idu iskopavanja u posljednje vrijeme s važnim otkrićima romaničke crkve i zapadnog ulaza u utvrdu.

U svakom slučaju, istraživanje na Đurađ istoku je dalo vrlo dobre rezultate, a njegovi odjeci na lokalno stanovništvo s vremenom su sve glasniji.
Naselje Sveti Đurađ.

Zahvaljujući vrijednoj arheološkoj ekipi iskoristila sam vrijeme iskopavanja da se malo bolje upoznam s naseljem Sveti Đurađ. Prekrasan je to vinorodni kraj, sa bjelogoričnom šumom i klanjcima te s crkvicom sv. Juraj na vrhu. Nas nekolicina istomišljenika je uočila njegove potencijale ali i zapostavljenost ovog brdovitog prigradskog naselja Virovitice . Prije pet godina okupili smo se oko Udruge sv. Juraj kojom promičemo njegove kulturne i prirodne vrijednosti.

Na veće okretanje Svetom Đurđu utjecali su posljednja važna otkrića u Virovitici (romanička crkva i zapadni ulaz) gdje nikako nisam zadovoljna odnosom prema srednjovjekovnoj arheologiji i pri tom zalaganja srodnih struka-povijest, povijest umjetnosti. Tim više cijenim podršku svake naše inicijative jedne male lokalne zajednice. Sveti Đurađ-Sveti Juraj liječi moje rane i budi nadu da će arheologija virovitičkog kraja jedanput biti uvrštena u kulturnu ponudu kontinentalne Hrvatske.

Nedavno dobiveni rezultati C 14 metode  napravljeni još 2006. godine u Kielu u Njemačkoj  potvrdili  su dataciju iz 9.-10. stoljeće. Naime, Radiokarbon Age 1148+-25 BP se računa: 1950 godina minus navedena godina. Nakon kalibracije dobije se cal AD godina, u ovom slučaju 892 godina naše ere. Postoci nakon kalibracije, pod One Sigma Range i Two Sigma Range, daju vjerojatnosti u kojem vremenu je naselje moglo funkcionirati. Najviši postotak odnosi se na vrijeme od druge polovine 9. do treće četvrtine 10. stoljeća!

Kod analiza C14 se inače navode svi podaci koji se dobiju iz laboratorija sa svim postocima kako ne bi dolazilo do zabuna. Dakle:

Radiocarbon Age: BP 1148 ± 25

Calibrated Age: cal AD 892

One Sigma Range: cal AD 784 - 787 (Probability 1.4 %)

(Probability 68,3 %) 834 - 836 (Probability 1.4 %)

878 - 903 (Probability 20.7 %)

916 - 963 (Probability 44.8 %)

Two Sigma Range: cal AD 782 - 791 (Probability 3.8 %)

(Probability 95,4 %) 809 - 845 (Probability 10.4 %)

 

856 - 978 (Probability 81.2 %)