Otvorena izložba Ružić u VIrovitici

U Gradskom muzeju Virovitica 12. kolovoza otvorena je izložba velikog hrvatskog kipara, slikara i likovnog pedagoga Branka Ružića. 

Motivirani idejom otkrivanja slojevitosti umjetničkog rada Branka Ružića virovitičkoj publici te prepuštanja njegovom ekspresivnom i zaigranom senzibilitetu, predstavljamo izbor djela iz fundusa Galerije umjetnina grada Slavonskog Broda.

Izložbu je koncipirala Romana Tekić, kustosica Galerije Ružić, odabirom djela iz različitih faza i tehnika Ružićeva opusa (drvo, bronca, kaširani papir, gvaš, ulje na platnu), kao reprezente svestranog stvaralaštva Branka Ružića te uvid u bogat fundus Galerije Ružić. 

Iz predgovora autorice Romane Tekić:

"Oko nas je svijet. Po njemu kruži naš pogled i sve se odražava u oku. Kad zatvorimo oči te u sjećanju nastojimo izazvati ono, što smo vidjeli, pred našim unutarnjim okom nastaje drugi svijet. Nešto se promijenilo, mnoge pojedinosti smo zaboravili, opažamo, da o istom predmetu različiti ljudi daju različite opise. Ako smo pak uz određeni predmet ili dio prirode vezani nekim doživljajem, naše unutarnje oko još više će nam izmijeniti sliku svijeta s obzirom na važnost, boju, veličinu i izbor podataka.

Napokon, želimo li taj svijet opisati olovkom ili kistom, slika će se još više izmijeniti. Izmijenit će je alat, kojim radimo, naša vještina, naš izbor detalja, naša likovna naobrazba, uvjerenje, da se tako „mora" prikazati stvarnost, i mnogi drugi faktori. I tako se eto slika svijeta promijeni od časa, kad ga pogledamo, do časa, kad ga prenesemo olovkom ili kistom na papir ili na platno. To sve doživimo i onda, kad mislimo, da točno prikazujemo stvarnost.

A koliko tek izmijeni sliku svijeta umjetnik, koji svojim stavom nešto hoće! Da bi prikazao svoju stvarnost, on zauzima svoje određeno stanovište, svjesno upotrebljava izbor detalja, i način prikazivanja, iako i on, gledajući oko sebe, vidi isto kao i svaki čovjek: boju pločnika, veličinu prozora, sjaj površine vode."

(Branko Ružić: Djeca crtaju- priručnik za učitelje, nastavnike likovnog odgoja i roditelje, Školska knjiga, Zagreb, 1959.)

U ovih nekoliko ulomaka kojima davne 1959. Branko Ružić započinje pedagoški priručnik likovnog odgoja, on je sam najbolje opisao svoju likovnu poetiku. Prikazati svijet oko nas onako kako ga on doživljava, svojim unutarnjim okom, primjenivši pritom sažetu formu, prilagodivši se činjenici da minimumom oblikovanja postigne maksimum doživljavanja određene teme, način je na koji je Branko Ružić ostvario čitavi svoj umjetnički opus.
Branko Ružić je sredinom prošloga stoljeća otvorio put nekim novim izražajnim mogućnostima kiparskog jezika. Tragajući za preobrazbom tradicionalne forme, uvođenjem novih kiparskih sadržaja, brisanjem granice između malih i velikih tema, njegovo djelo otvorilo je vrata mnogim kiparima mlađe generacije.
Ružićeve umjetničke dvojbe koje obilježavaju pedesete godine prošlog stoljeća između slikarstva i kiparstva i njegov kasniji razvoj Mladenka Šolman u Ružićevoj monografiji vidi ovako:"Prijelaz na izdvojen predmet vodio je Ružića njegovu sažimanju u znak, kao traženju supstrata, koji bi ga tumačio. Nekoliko slika iz tog vremena (Portret, 1954; Oblici, 1955.) predočuju put slikarskog razvoja na kojem Ružić gradi sliku s nekoliko preglednih polja, gdje boja uzmiče pred naglaskom forme, a njezina uloga postaje dominantnom. Slikarska sredstva postala su neadekvatna i uzmiču pred impulsima druge naravi, pa se neprimjetno, po zakonima vlastita razvoja, zbivao prijelaz u svijet kiparstva."

Unutar zbirke Donacije Branislava Glumca, fundusa Likovnog odjela Gradskog muzeja Virovitica naš muzej čuva skulpturu Branka Ružića pod nazivom ˝Mati˝ (inv. br. G -2087).

Donacija Branislava Glumca obuhvaća 120 likovnih djela značajnih hrvatskih akademskih umjetnika (crtež, grafika, slikarstvo, skulptura).
Zbirku je 1982. godine Muzeju poklonio Virovitičan Branislav Glumac, književnik iz Zagreba.
Od autora starije i srednje generacije zastupljeni su primjerice: Ivo Režek, Krsto Hegedušić, Zlatko Prica, Vasilije Jordan, Miljenko Stančić, te Nives Kavurić-Kurtović, Lubomir Stahov, Dubravka Babić, Mersad Berber, Dimitrije Popović.
Skulpturom su predstavljeni: Ivan Sabolić, Branko Ružić, Stipe Sikirica, Stanko Jančić, Marija Ujević, Zlatko Zlatić, Edita Schubert.

Izložba je rezultat međuinstitucionalne suradnje Galerije umjetnina grada Slavonskog Broda i Gradskog muzeja Virovitica.

Realizirana je uz potporu Ministarstva kulture RH.

Biografija

Branko Ružić rođen je u Sl. Brodu 4. ožujka 1919. Već zarana iskazuje crtački talent u osnovnoj školi u Vinkovcima. Poslije završetka osnovne škole njegov učitelj Pavao Divić upozorava profesora crtanja Vinka Pajalića na Ružićevu darovitost te ohrabruje talent mladoga Ružića koji zajedno sa svojim starijim školskim kolegama, Slavkom Kopačem i Rudolfom Sablićem odlazi na slikanje u prirodu. 1935. pokreće list «Svjetlost» kojem je urednik, i u kojem zajedno sa svojim kolegama objavljuje vlastite priloge.
Ružić je u tri godine od 1937. do 1940. promijenio nekoliko studija koji su ga privlačili: strojarstvo, arhitektura, povijest književnosti, povijest umjetnosti.

Na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti studira kiparstvo od 1940. do 1944. Diplomirao je kod Ive Lozice i Frana Kršinića s kojim je bio veoma blizak. 

Kod prof. Tomislava Krizmana upisuje grafiku od 1944. do 1945. Iako je stekao diplomu kipara, odlučuje se i za studij slikarstva u klasi prof. Marina Tartaglie koji pohađa između 1945. i 1948. 

Te iste 1948 po prvi puta je nazočan na IV izložbi ULUH-a, gdje je privukao pozornost kritike. Njegovi prvi zapaženi radovi odražavaju poslijeratno doba i tematiku koja je tada prevladavala. Španjolska i manetovska tradicija vidljiva je u njegovom velikom platnu «Zlodjela okupatora»(1948.) U ciklusu «Cigani» likove još više stilizira udaljavajući se od tada sveprisutnog realizma. 

1951. u Vinkovcima mu je priređena prva samostalna izložba a iste godine Udruženje likovnih umjetnika u Zagrebu dodjeljuje mu atelje u Voćarskoj 76 u kojem je radio do svoje smrti. 

Bavio se pedagoškim radom te pisao o umjetnosti. Imao je šezdeset i sedam samostalnih izložaba u zemlji i inozemstvu. Njegovi radovi bili su izloženi na više od dvije stotine skupnih izložaba. 

Autor je spomenika: Moša Pijade (Beograd, 1969), Korablja (Zagreb, 1970), Ljudi (Osijek, 1977), Vinkovačke jeseni (Vinkovci, 1978), Čudo u Milanu (Fallersleben, 1978), Fontana s pticama (Wolfsburg, 1978), Spomenik palim Zagrepčanima (Zagreb - Dotrščina, 1981), Provincijalat Bosne Srebrene (Sarajevo, crkva Sv. Križa, 1981). Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja, među kojima i Nagrade općine Rovinj (1967, 1972), Nagrade grada Zagreba (1968) i Republičke nagrade za životno djelo "Vladimir Nazor" (1986). 

Djela mu se nalaze u brojnim muzejima i galerijama u zemlji i inozemstvu, a najveći broj u Galeriji Ružić, koja je - zahvaljujući njegovoj donaciji od više od četiri stotine djela - otvorena 15. lipnja 2004. godine u kompleksu Tvrđave Brod u Slavonskom Brodu. Osim u mnogobrojnim katalozima, njegovo je stvaralaštvo prikazano i u dvjema monografijama - Mladenka Šolman: Branko Ružić (Moderna galerija Zagreb, Grafički zavod, Zagreb 1977) i Mladen Pejaković: Branko Ružić (Akademija likovnih umjetnosti Zagreb, Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda i Hrvatsko društvo likovnih umjetnika, Zagreb 1996).

Branko Ružić umro je 27. studenog 1997. godine u Zagrebu.